This web site uses cookies to deliver its users personalized dynamic content. You are hereby informed that cookies are necessary for the web site's functioning and that by continuing to use this web sites, cookies will be used in cooperation with your Web browser.
Lišmanioza pasa, koju uzrokuje Leishmania infantum, je bolest od velikog značaja u veterinarskoj medicini i javno zdravstveni problem. Kod psa, koji je jedini rezervoar uzročnika, može ali i ne mora biti simptoma bolesti, a može biti i smrtonosna. Insekti iz podporodice Phlebotominae (Diptera, Psychodidae, Larroussius subg.), kod nas poznati kao papatači, su jedini posrednici u prijenosu lišmanija na psa i na čovjeka. Od 1997. godine, u Hrvatskoj je lišmanioza dokazana parazitološkim i serološkim pretragama kod nekoliko stotina klinički bolesnih ali i kod naizgled zdravih pasa. Prema rezultatima seroepizootioloških istraživanja, lišmanioza pasa je enzootska u tri dalmatinske županije (od Primoštena na zapadu do granice s Crnom Gorom na istoku, na sjeveru od granice s Bosnom i Hercegovinom do Jadranskog mora na jugu, uključujući i srednje i južno dalmatinske otoke) i predstavlja problem za veterinare i vlasnike pasa, ali i potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi. Dosada, enzootska lišmanioza pasa nije detektirana niti u jednoj regiji izvan Šibensko-kninske, Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije, ali nisu niti provedena serološka testiranja. U Hrvatskoj postoji realna opasnost od širenja lišmanioze pasa prema sjeveru uz obalu i prema unutrašnjosti. Do sada provedenim entomološkim istraživanjima je sa sigurnošću ustanovljeno prisustvo vektora (podrod Larroussius) na području srednje i južne Dalmacije.Nužno je provesti monitoring, kako bi se otkrila nova enzootska žarišta lišmanioze pasa i da se ustanovi da li je vektor prisutan u ostalim dijelovima priobalja, ali i unutrašnjosti (kao što je slučaju u Vojvodini i središnjoj Srbiji, te u Mađarskoj u blizini hrvatske granice).Serološki monitoring lišmanioze pasa će obuhvatiti susjedstvo enzootske regije, te područja Hrvatske i Srbije u kojima bude detektiran vektor. Tijekom istraživanja provodit će se serološka i entomološka ispitivanja, parazitološka pretraga, izolacija i uzgoj parazita in vitro, i umnožavanje DNA parazita (PCR) iz pasa i uginulih divljih kanida koji se kreću kako enzootskim, tako i ne-enzootskim područjem.
Short description of the task performed by Croatian partner
Zbog kompatibilnosti mogućnosti i vještina oba istraživačka tima, moguće je kvalitetno, sa svih aspekata primijeniti monitoring vektora i rezervoara lišmanioze u Hrvatskoj i Srbiji. Zbog trenda globalnog zatopljenja je za očekivati da će se vektori širiti u unutrašnjost, a mobilnost ljudi i pasa omogućuje unošenje lišmanioze u regije gdje nije još zabilježena, ako postoji akekvatni vektor. Mapiranje vektora i enzootskih žarišta lišmanioze će biti osnova za daljnji monitoring u budućnosti. Rezultati genetske tipizacije dobivenih izolata lišmanija, te određivanje njihove srodnosti i povezanosti se može koristiti u molekularnoj epidemiologiji. Uspoređivanje točnosti metoda molekularne detekcije lišmanija (PCR i RT-PCR) te odabir optimalnog protokola za rutinsku dijagnostiku i monitoring jedan je od predviđenih ciljeva istraživanja u ovom projektu.